Za mene je radio čovjek koji je bio profesionalac za prodaju, novi zaposlenik, koji je pravio najljepše grafike i grafikone. Njegov je posao bio nalaziti nove mušterije.
Nekoliko puta tjedno pitao bih ga: “Kada ćeš početi obavljati one prodajne pozive?” Još nije bio obavio ni jedan. Rekao mi je da samo treba završiti grafikon svih potencijalnih mušterija u regiji. Sljedećeg mi je dana dao grafikon u različitim bojama, s tabelama i referencama. Bio je predivan. Ne znam ni kako ga je uspio napraviti.
Pitao sam ga: “Jesi li sad spreman obaviti prodajne pozive?” Odrečno je odmahnuo glavom: “Moram samo napraviti grafikon koji će mi pokazati gdje su potencijalno najprofitabilnije mušterije”, rekao je, kimajući glavom očito uzbuđen zbog svog “posla”. Uskoro mi je donio novi grafikon s detaljnim prikazom gdje naći najbolje mušterije.
Ovaj je čovjek uvijek bio zauzet. Kada god sam prošao pokraj njegova ureda, on je radio. Nikada ga nisam vidio oko aparata za vodu. Nikada ga nisam vidio u sobi za odmor. On je radio i radio i radio uvijek. Ali, znate što? Otpustili smo ga. On nije radio ono što mora raditi. On je radio ono što je želio raditi.
On se jednostavno volio igrati u Microsoft Excelu i raditi grafike i grafikone. Ali apsolutno nije doprinosio ničim vrijednim, jer nije radio što je trebalo raditi kada je to trebalo odraditi. Nije radio ono za što smo ga zaposlili. To nije odlika profesionalca. Oduprite se iskušenju da radite samo ono što želite, i radite ono što morate, i dobit ćete naklonost svog poslodavca, svojih bližnjih i Boga.
